UZGOJ GLJIVA

Ciklus uzgoja bukovače je kraći od ciklusa uzgoja šampinjona.
Do pojave prvih plodišta ne prođe ni puni mjesec dana, a očekivani prinos iznosi
otprilike 50% od težine upotrijebljene suhe mase.
   U prirodi bukovača (Pleurotus ostreatus) raste na panjevima,
srušenim stablima i komadima drva koji ostaju iza sječe.
   Prvi pokušaji uzgoja bili su na drvu. Ova se metoda uzgoja i danas uspješno koristi.
U posljednje vrijeme, bukovača se uzgaja na poljoprivrednim nusproizvodima,
npr. slami različitih žitarica pomiješanoj s različitim omjerima kukuruzovine,
sijena, pljeve, piljevine i sl.
   Na takvim podlogama ciklus uzgoja traje dva do najviše tri mjeseca.
Uzgojem bukovača na slami dobit će se zdrava hrana i iskoristiti slama koja bi se inače spalila ili zaorala.

Bukovača se može uzgajati u zatvorenim, djelomično zatvorenim i otvorenim ali natkrivenim prostorima.
Mjesto uzgoja mora biti zaštićeno od kiše, jakog vjetra i izravnih Sunčevih zraka.
Mora biti osigurana stalna visoka vlažnost zraka, dobro prozračivanje i 12-satno osvjetljavanje.
Slama koja se koristi za pripremu podloge mora biti zdrava, zlatno-žute boje i suhih vlati.
Podlozi se može dodati sijeno (10-30%), kukuruzni oklasci (25-75%), kukuruzovina (25-50%) ili slama soje ili graška (10-30%). Dodatak sijena u hranjivu podlogu povećava prinos za oko 20% i smanjuje napad zelenih plijesni na supstrat.
Sve sirovine koje se koriste kao hranjiva podloga moraju biti dobro usitnjene.

KLOBUK BUKOVAČE: 7-23cm, u obliku ostrige, jezika, poluljevka ili lopatice, dakle mahom ekscentričan i nepotpuno kružan, osim pojedinih primeraka koji stoje u sredini grma, na gornjoj strani panja. Rub podvrnut ili barem nadolje zaobljen. Debela kožica čini se masnom i glatkom, iako često kao da su zrnca ispod nje; lako se da zguliti cjelom dužinom. Crnoljubičast, crnosmeđ, smeđ, sivosmeđ ili siv, u mladosti plavičast. Po udubljenom tjemenu često bijelobrašnast ili magličast.

Ako imate volju i volite raditi, ovo je idealan posao za vas, nema šefa, ne morate putovati na posao, sami si organizirate radno vrijeme i što najvažnije radite u krugu svoga doma. Posao sam po sebi nije težak, isplativ je u svakom slučaju. Troškovi ulaganja nisu veliki a zarada je relativno dobra, sama tržišna cijena gljiva je velika.

Prehrana: bukovaču možemo jesti i sirovu u manjim količinama, treba nam kruh i sol.
- možemo je pržiti na roštilju ili u tavici kao prilog tijestu, krumpiru, riži i.t.d.
- možemo je pržiti s lukom i pancetom i na kraju staviti jaja.
- možemo je pohati kao meso ili je premazati masom od tučenih jaja i pržiti u ulju.
- možemo je spremiti s grahom, na čušpajz ili lešo.
- možemo je spremiti za zimnicu u škrinju.
- možemo je spremiti u slanu otopinu i staviti u staklenke.

Okus gljiva i jela od gljiva može se pojačati ukoliko im se doda malo soli, soja sosa ili šećera, ovisno o receptu, ukusima, i samim gljivama. Osim toga gljive izvrsno pašu sa nekim začinima kao što su luk (i bijeli i crveni), bosiljak, peršin i sl.

LJEKOVITA SVOJSTVA : Ona sadrži sve esencijalne amniokiseline, sa izuzetkom triptofana, zatim vitamine: B1, B2, B5, B6, B7, vitamin P i mnoge minerale. Pored proteina, sadrži i veliki procenat ugljenih hidrata i samo oko 4% masti.
Glavni nosioci ljekovitosti kod gljiva su složeni šećeri - polisaharidi. Među njima, najvažniji je Beta 1,3/1-6-glukan, koji se nalazi i u bukovači. On pomaže snižavanju nivoa kolesterola i triglicerida u serumu, inhibitor je tumora.
Antitumorna aktivnost ovog Beta-glukana je izuzetno snažna. Ona se ispoljava na zaustavljanju rasta tumora, bilo da se gljiva kao takva konzumira ili da se koristi ekstrakt.
Stimulacija imunog sistema posredstvom Beta-glukana u sprezi sa određenom terapijom znatno skraćuje vrijeme bolesti i daje mnogo veće šanse za oporavak.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Na najrazličitijem listopadnom drveću, često i kao parazit, u gustim i brojnim grmovima (ako je primjerak jedan jedini, najvjerovatnije se radi o var. spodoleucus.; Najradije na bukvama, topolama i orasima, zatim na vrbama, bagremima i jablanovima, ponekad se nađe, naročito u Dalmaciji, i na dudu, a rijetko na četinarima, javoru i bazgi.; Nije to baš česta vrsta, u mnogim krajevima treba prjeći na kilometre dok se naiđe na jedno jedino drvo ili panj s njome. Može sa uzgajati na slami nekih žitarica.; Na takvim podlogama ciklus uzgoja traje od 2-3 mjeseca. Najviše usjpeva u Sloveniji, zatim u Gorskom Kotaru, te oko Samobora i Zagreba (tu i po vrtovima).