UZGOJ PUŽEVA

Kako iz već kroničnog egzistencijalnog preživljavanja brže i lakše, uz minimalna materijalna ulaganja, pobjeći u financijsko blagostanje? Rješenje je spas u pokretanju nekakve proizvodnje, a ne u iščekivanju sreće.Trenutačno je poduzetnički hit u Hrvatskoj uzgoj puževa kojim se bavi devedeset hrvatskih poduzetnika od kojih se polovica u taj posao uključila u minulih godinu dana. Uglavnom za sada sve dobro funkcijonira, i u ovom poslu nema konkurencije,.

Pošto puževima odgovara vlažan teren, farme je najbolje postavljati na njivama koje su u blizini potoka, rijeka ili bara. Takođe je potreban i dobar sistem za navodnjavanje, i to na principu umjetne kiše. Da bi puževi mogli da se hrane na odgovarajući način, cijela farma mora biti zasijana bilo kojom biljkom iz porodice kupusa, s tim što je Institut za helicikulturu proizveo sjeme hibrida blitve i kupusne uljane repice koji je najpogodnija za ishranu puževa. Dopunska hrana za puževe sa farmi je uglavnom mrkva ili suncokret, mada vole i lubenice, krastavce, dinje i općenito, sve što sadrži dosta vode.

Hrvatska je prije rata također bila jedna od zemalja koje su izvozile puževe skupljene u prirodi što je dokaz da je uspješan uzgoj ponovno moguć.

Prema trgovačkim izvorima, tržište EU za puževe povećava se 3-4% godišnje (u granicama količine/konzumacije) u posljednjem desetljeću.
Izvoz iz država koje nisu članice EU stabilan je zahvaljujući povećanju uzgoja puževa izvan EU. Razne domaće vrste puževa su zaštićene od strane glavnih članica EU zemalja koje konzumiraju puževe (državni propisi), tako da tržište EU za puževe jako zavisi od uvezenih proizvoda iz zemalja koje nisu članice EU. Zbog toga bi novi uzgajivači još mogli naći zlatnu rupu na tržištu nudeći visoki kvalitet, redovno snabdijevanje i efikasan servis.

Međunarodni institut za uzgoj puževa iz Keraska u Italiji, u proteklih 30 godina organizirao je tehničku i stručnu pomoć za formiranje 25.000 farmi puževa u više zemalja svijeta .S obzirom na to da je potražnja puža na svijetskom tržištu sve veća, i da uvjek prelazi okvire ponude, plasman živog i prerađenog puža je zagarantiran . To znači da su sadašnji, i budući farmeri apsolutno pošteđeni brige kako će, kome i po kojoj cjeni prodati puža - sve proizvodene količine idu direktno u izvoz, a cjena je jedinstvena u svijetu, i određuje se jednom godišnje na burzi u Parizu.

Prednosti
 Izuzetno dobri uslovi okoliša za uzgoj puževa
 Dobri mikroklimatski uslovi da se dobije dobar kvalitet mesa i težina
 Obilje jeftine radne snage za ovu radno intenzivnu proizvodnju
 Postojanje prerađivačkih kapaciteta
 Postojanje nukleus-farmi koje se bave uzgojem puževa
 Blizina izvoznog tržišta.
 Relativno mala ulaganja za veliki profit i početnu proizvodnju, kao i kapaciteti prerade
 100% orijentirana proizvodnja ka izvozu

Kako započeti posao?

- Najpije osigurati zemljište, minimalne površine 2.000 m², koje ne mora biti u vlasništvu, može biti i ugovor o korištenju ili zakupu. Svaka veća površina dolazi u obzir i zavisi od financijskih mogućnosti budućeg farmera. Nije potrebno osnivati privatnu firmu, dovoljno je registrirati poljoprivredno gospodarstvo u općini na kojoj se zemljište nalazi.
- Nagib zemljišta može biti, ali samo onaj koji trpi strojnu obradu. Za farmersku proizvodnju puževa dobra su ona zemljišta koja su korištena za poljoprivrednu proizvodnju: pšenice, kukuruza, suncokreta, povrća i dr.
- Ne mogu se koristiti zemljišta koja su močvarna, plavna ili zabarena, jer bi voda koja se dugo zadržava ugušila puževe. Prilikom izbora zemljišta treba voditi računa da postoji mogućnost navodnjavanja.
- Nabava matičnog jata od jednog od otkupljivača, koji vam jamči zagarantirani otkup ako potpišete ugovor na 2 ili 5 godina. Izbor mjesa u blizini kuće s kvalitetnim tlom, bez pesticida i industrije u kojem puževi mogu živjeti i rasti, priprema tla, sadnja odgovarajućeg bilja, za prehranu i zaklon puževa, osigurati materijal za podizanje pužarnika, izgradnja zaštitnih ograda od bježanja i zaštite od nametnika.

Helicikultura je prva u Hrvatskoj počela s uzgojem gastronomskih puževa, još 1990. godine, da bi prije četiri godine proširila proizvodnju s kooperantima koje opskrbljuje repromaterijalom i kojima garantira otkup po cijenama kakve su na europskoj burzi.

Puž je aktivan od proljeća do jesen, a zimi spava, ukopan više ili manje. Najbolje je startati s uzgajalištem od oko 2.000 četvornih metara u koje se ubaci oko 14.000 puževa-reproduktora čiji broj u drugoj godini naraste na više od 200.000. S takvog uzgajališta dobije se negdje oko 2,2 tone puževa,a cijena im varira između 4,5 i 4,9 eura za primorskog puža, a za kontinentalnog je nešto niža.Svako matično leglo i puž mora imati svjedodžbu, slično kao čistokrvni pas svoj rodoslov.

Ukopani puževi na posebno ograđenom odabranom mjestu iskopavaju se zimi kao krumpiri i pripremaju za evropske stolove i sladokusce. Naime, oni koji mogu često na božićni stol donose svježe pripremljene puževe. U Italiji i Francuskoj nisu kao kod nas ludi za božićnim bakalarom, već im je puž najmiliji božićni zalogaj.

Uzgoj puževa isključivo je na otvorenom te su u takvim uzgajalištima uvjeti kakve puževi imaju i u prirodi, ali im je još osigurana kvalitetna, svježa i raznolika ispaša što izravno utječe na kvalitetu i okus gotova proizvoda, a zaštićeni su i od prirodnih neprijatelja. Osim toga, u uzgajalištu se ne koriste herbicidi i pesticidi.